Naše usnule bebe

19 Jul, 2017

Nastavak

Generalna — Autor ninuska @ 22:37

Evo da se vratim pisanju,u glavi mi je cesto blog i recenice neke se spontano jave,ali dnevni ritam i obaveze odvuku na drugu stranu.

Razmisljam,kako ustvari u trenucima najveceg bola bivamo povezaniji sa sobom i okruzenjem oko nas,nego u onoj svakondnevici,gdje se obaveze zavrsavaju,konstantna trka sa vremenom.Hm paradoks naizgled.A u biti kroz bol rastemo,kroz bol se javlja jedna sustinska zapitanos bivstvovanja naseg.

Elem udaljih se od pocetne teme.

Mislim da je sada trenutak da ispricam licno iskustvo tj.iskustva u vezi same teme.

Kao sto rekoh,imala sam na zalost iskustvo spontanog pobacaja u osmoj nedelji.Spomenuh u prvoj pisaniji termin terapeutki prekid trudnoce.Taj pojam mi je bio nepoznsnica do prije par mjeseci.A onda sam i sama prosla kroz to.

Bila sam sesti mjesec trudnoce,otisla sam na redovnu kontrolu.Uvijek sa strepnjom gledam u lice dr dok gleda u ultrazvuk.Tog puta strepnja je bila opravdana...

Naime vidio je vodu oko bebinih pluca.Spomenuo je kako je moguce da ce se voda spontano povuci,ako se to ne desi u naredne dvije nedelje,onda ce trebati prekid trudnoce.

Sadrzaj recenog sam razumjela,ali kao da mi je dato nesto sa cim ne znam sta da radim.Sve te informacije kao da sam uzela nespretno u ruke i krenula ih slagati u glavi.Pokusaj slaganja nije uspio,sve mi je bilo nepojmljivo u najmanju ruku.

Nakon toga je uslijedio prvi odlazak na konzilijum,poslije petnaest dana drugi,nakon cega su konacno odlucili o terapeutskom prekidu trudnoce.Pojam koji mi je bio tako stran,sad je bila izvjesna cinjenica koja ce se desiti.

Ovdje bih zavrsila,nemam sad zelju za nastavak price koja je svijeza.

Pisem uskoro 


Komentari


Dodaj komentar

Dodaj komentar





Zapamti me

Powered by blog.rs